KAKO SU SE ORASI SJEKLI U PALIVUKU

Godina 2015. je bila godina orasa u Šipragama. Rodilo je to toliko puno,da će se još godinama pričati o tome. Nakon što su se 2014.dogodile poplave i zemlja je bila opustošena. Te godine nije bilo nikakvog voća da je rodilo. I povrće je dosta izdalo i prinos je bio posve mali. Ali nekako su mještani Šipraga preživjeli  i tu lošu,nerodnu godinu.

Iduće godine, 2015. je  bilo izuzetno rodno sve voće. Bila je dobra godina. A naročito su rodili orasi.

Šiprage,opustošene ratom  su doživjele pravu revoluciju. Orasi i ostalo voće iz okolnih sela su pretrpjeli ratna dešavnja i to je sad dosta zapušteno i uništeno. Ali,ipak rodilo.

Pogotovo su orasi rodili u selu Palivuku, koje je geografski smješteno u neposrednoj blizini Kruševa brda. Palivuk je početkom 90tih iseljen,napušten i porušen. Povratka nije bilo u Palivuk. Jedini povratnik,koji je obnovio svoju kuću i koji je povremeno boravio u Palivuku je hadžija                    sa svojom ženom. 

Kad su orasi nezapamćeno rodili,narod Šipraga se digao u berbu. Kasna jesen,oni koji nisu imali obaveza, išli su u berbu u okolna sela. Nakon što su nedavno izrušili sve orase u Sipićima i Zuhrićima, narod je prešao na ovu drugu stranu Vrbanje u potrazi za dobrom berbom. To su bili pojedinci,koji su nezaposleni i koji su imali dodatnog vremena da se odluče na hodanje po brdima. Htjeli su svojoj porodici nekako doprinijeti i ubrati nekih plodova,možda nešto podijeliti rodbini koja tu ne živi već dugo,ili čak nešto prodati i zaraditi koju marku.

Ali takav pristup se nije svidio svima. Čuj to,slobodno hodati po tuđoj zemlji i brati tuđe orase! Pa gdje to još ima? Nema veze što je to sve napušteno, tuđe je tuđe i ne dira se 

Ali jedan čovjek je stao na kraj svemu tome. Pomenuti hadžija nije mogao zla gledati očima i kako se rulja seljaka slobodno šeta njegovim selom i bere orase. Branio je i branio,ali nije mogao odbraniti stotine orasa da se beru,niti spriječiti najezdu Šipražana u Palivuk.

Mudri  hadžija se dosjetio nečeg boljeg i puno efikasnijeg. Dogovorio je sa jednim čovjekom iz Šipraga,koji ima privatni biznis i pilanu da dođe u njegovo selo i da sve orase izruši i da se debla odvezu za prodaju. Došli su radnici od firme i napravili su pravi pokolj u Palivuku. Isjekli su sve što se moglo na bilo koji način iskoristit i prodati. A nered su ostavili za sobom. 

Kad su čuli za taj slučaj, pojedinci čiji su orasi isječeni, su se bunili i navedeni slučaj prijavili policiji. Tražili su da se zaplijene debla orasa i da se ne voze na pilanu lica koje ih je isjeklo.

U roku par dana, debla orasa su odvezena. Para nigdje. Ili samo kod nekoga,u zavisnosti ko je bio bolji biznismen i ko se bolje snašao.

Ova priča je napisana sa ciljem da se svi zapitamo kakvi smo mi to ljudi. Od čega smo i čemu težimo. Zašto smo toliko ljubomorni,toliko osvetoljubivi i mržnjom naklonjeni prema komšiji,bratu,poznaniku.

Šta je to u nama Šipražanima?

Zašto su nekom smetali ljudi koji su došli da nešto uberu orasa. Ubrali ih oni ili pojele vjeverice,odavno im se sudbina zna. Nemaju vlasnika koji će ih brati. Zašto da to propada?