Vikend je. Sasvim obični dani u sedmici. Dani odmora,rekreacije i porodičnih uživanja u Šipragama. Naočigled,vikend kao i svugdje drugo.Samo što to nije. Nikad subota i nedjelja ovdje nisu bili neradni dani.
Ili barem nisu bile neradne noći.
Šiprage i njegova šira okolica su poznate po velikom šumskom bogatstvu,koje ovaj kraj posjeduje. Dio tog šumskog bogatstva je privatno vlasništvo,dok je vlasnik drugog dijela Republika Srpska.
Nažalost,veliki broj vlasnika tih zemljišnih parcela već godinama ne žive u Šipragama i njihova imovina je prepuštena na milost i nemilost šumskoj mafiji.
Da nije sve po "slovu zakona" u ovoj mjesnoj zajednici svjedoči činjenica da najviše posla sa drvetom i drvnim prerađevinama, se odvija upravo vikendom,u kasnim večernjim časovima.
Koje to firme na području opštine,koje se bave drvnom industrijom rade nocni posao.
Koji to radnici šumske kamione tovare u kasnim večernjim časovima i odvoze u nepoznatom pravcu.
Da li ikoga zanima,a svakodnevno svjedočimo takvim prizorima.
Da li iko ima hrabrosti da progovori o noćnom,šumskom kriminalu koji se odvija u Šipragama, Kruševu brdu?
Gdje su ti organi vlasti, zašto ne rade svoj posao?
Gdje su ti savjesni gradjani,koji ne prijavljuju šumske krađe,nelegalan odvoz drvne građe. Već naprotiv,šute,žmire,samo nek nije njihovo otišlo,a to što se siječe i odvozi od tamo nekih,koji žive u inostranstvu, u Federaciji, pa to nije ničija briga. Pošten svijet kaže:"Što nisu čuvali svoje?"
Slabo vam je to poštenje.
Ti isti lopovi će sutra doći i opljačkati i vas i vaše.
A onda će dan nakon toga doći na kafu i rakijicu,da se komšiluk pazi i podržava.A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude.Meša Selimović
Nema komentara:
Objavi komentar