NEĆE NIKO DA SE UDA U SELO GELIĆE

Selo Gelići,podvlašićko selo se nalazi izmedju mjesne zajednice Šiprage i mjesne zajednice Kruševo brdo . Smješteno na nepristupačnom lokalitetu,sa lošom putnom infrastrukturom i opustošeno, je slika i prilika stanja u kojem se nalaze okolna sela Šipraga. Možda su Gelići najočitiji primjer kakva će sudbina da zatekne i ostala opustošena mjesta. Nekad je tu živjelo dosta porodica,bilo puno selo i ljudi i omladine i djece. Seljaci se bavili uzgojem stoke i poljoprivredom. Bili zdravi i sretni.


Dogodila se ta tranzicija i pomijeranje stanovništva iz sela u gradove, a zatim je i rat učinio svoje i sad selo Gelići ima samo jednu porodicu koja tu živi. Mati sa svoje tri kćerke, Milkom, Ružicom i već godinama tu,na brdima, kroji svoju sudbinu i neda se odatle iseliti. Kaže da je u Gelićima provela veći dio svog života,tu je najljepše godine ostavila i da nju nikakav grad ni asfalt ne privlači. Četiri žene da žive tu same,daleko od civilizacije,bez puta,često i bez struje i da uzgajaju stoku...malo ko bi se usudio i odlučio na taj korak. Ove hrabre žene jesu. Ljubav prema prirodibi okolini ih je navela na neke drastične korake. S obzirom na usamljenost koja vlada na Gelića brdima, sestre su se odlučile udati. Javno su izjavile da su zainteresovane da sklope brak sa muškarcem koji će doći kod njih gore u Geliće,da živi gore s njom i da skupa dijele radne obaveze. Tip muškarca im nije bio važan,samo da hoće da se uda na selo. Oglas je ostao godinama otvoren. Niko nije htio pristati na tako rigorozne uslove i sestre su još uvijek neudate. I one su na kraju odustale. Vidjele da nije sva sreća u brdima. Odlučile otići malo na asfalt. Zaposlile su se u tvornici obuće u Kotor Varošu. Iznajmile stan i preselile u grad. Njihova majka je ostala da živi sama u Gelićima. Kćerke je obilaze vikendom,kad ne rade,kupe joj namirnica i posjete svoju staru majku. Svjesne su da njihov život nije tu,u brdima,u šumi,na pustom i osamljenom mjestu, već negdje drugo,gdje ima i drugih ljudi,gdje imaš priliku nekog upoznati i možda se jednog dana i udati. Mati neće sa njima u Kotor Varoš. Kaže da joj je najljepše ondje gdje je sada,gdje je navikla,ali za mladog je teško vezati se za brdo,za kamen,a toliko je drugih mogućnosti. Jedno veliko BRAVO za ove hrabre žene.