Da svaki kraj posjeduje svoju osobnost i nešto po čemu je prepoznatljiv govori mu u prilog i ističe vrijednost i kvalitet tog mjesta.
Šiprage posjeduju niz tradicija i običaja karakterističnih baš za ovo podneblje.
Jedna od njih je svakako i tradicija sušenja mesa tokom zimskog perioda. Vjekovima unazad,naši preci su imali sklonost ka dobroj hrani,dobroj mezi i još boljoj rakijici.
To se prenosilo s koljena na koljeno i novi potomci su rado prihvatili običaje,pogotovo kad to znači i dobro jesti.
Pred nama su uskoro zimski dani. Naša divna priroda će uskoro zasjati u bijelom ruhu.
Sa dolaskom snijega,počet će se klati stoka i zapušit će se dim u sušanama.
Iako dosta siromašan kraj,sa malim novčanim primanjima,i slabog imovnog stanja,to stanovništvo Šipraga ne spriječava da posegne u "fond zalihe za crne dane" i kupi mesa i stavi na vatru.
Šta je to u nama,da smo toliko ludi za suhomesnatim proizvodima,šta ima to toliko dobro u mesu,osim odličnog ukusa,čemu ne možemo odoliti?
Naviku je teško promijeniti,dobroj hrani odoliti.
Tradiciju nećemo ukidati. Meso smo sušili i jeli godinama i jest ćemo i dalje.
Neke porodice,koje se bave stočarstvom,imaju svoje vlastito meso koje suše,dok druge kupuju od komšija koji prodaju meso od svoje zaklate životinje, a u krajnjem slučaju ima mesnica. Iako se puno insistira na domaćem.
Da tradicija živi,svjedoče izjave i Šipražana u dalekom svijetu,koji kažu da vole dobru suvalicu i da nađu način i da u stranoj zemlji stave nešto pod vatru.
Sretna nam ova predstojeća zima i puno dobrog mesa nek se nađe na stolu svakog dobrog domaćina.
UŽIVAJTE!
Nema komentara:
Objavi komentar